Carinski dokumenti u željezničkom prevozu: odgovornost prema članu 15 CIM-a

Ako se CIM primjenjuje na međunarodni željeznički prevoz, nedostajuće carinske ili druge potrebne upravne isprave otvaraju pitanja ko ih je morao dostaviti i ko odgovara za njihov gubitak. Član 15 CIM-a odvojeno uređuje obaveze pošiljaoca i prevoznika.

Odredba obuhvata isprave i podatke potrebne za ispunjavanje carinskih ili drugih upravnih propisa prije predaje robe primaocu. Konkretne isprave zavise od primjenjivih propisa i pošiljke. Član 15 ne sadrži jedinstven spisak obrazaca za svaku državu i rutu.

Ovaj tekst obrađuje samo odgovornost za dokumente prema članu 15 CIM-a. Stav 8 o pakovanju i pokrivanju robe u skladu s upravnim propisima nije obuhvaćen. Tekst ne objašnjava opće carinske postupke u drumskom prevozu po CMR-u, deklaracije za opasnu robu niti podatke u tovarnom listu prema čl. 7 i 8 CIM-a.

Član 15 stav 1 CIM-a odnosi se na isprave potrebne radi upravnih propisa koji se moraju ispuniti prije predaje robe. Pošiljalac ih prilaže uz CIM tovarni list ili stavlja na raspolaganje prevozniku. Prevozniku mora dati i sve potrebne podatke.

Pošiljalac je zato odgovoran za početnu dokumentaciju. Faktura, dozvola ili druga isprava nije obuhvaćena samo zato što se često koristi u međunarodnoj trgovini. Odlučujuće je da li je konkretni carinski ili upravni propis zahtijeva prije predaje robe. Zahtjeve treba utvrditi prema ruti i robi.

Praktična provjera počinje pitanjem koji je propis zahtijevao ispravu ili podatak, koja je verzija dostavljena prevozniku i na koju se pošiljku odnosila. Evidencija verzija i predaje olakšava razlikovanje propusta pošiljaoca od kasnijeg gubitka isprave kod prevoznika.

Prema članu 15 stav 2 CIM-a, prevoznik nije dužan provjeravati da li su isprave i podaci tačni i dovoljni. Odredba mu ne nameće opću obavezu da sadržajno provjerava dokumente koje je dostavio pošiljalac.

Pošiljalac odgovara prevozniku za štetu nastalu zbog isprava ili podataka koji nedostaju, nepotpuni su ili netačni. Tekst predviđa izuzetak ako je prevoznik kriv. Zato su za procjenu važni konkretni dokumenti, redoslijed događaja i šteta koja se potražuje.

Ovo pravilo uređuje odnos između pošiljaoca i prevoznika. Ono konačno ne određuje ko mora podnijeti prijavu carinskom ili upravnom organu niti ko plaća određenu dažbinu. Ta pitanja zavise od propisa za konkretan postupak. Član 15 stav 2 ne propisuje fiksni iznos za nedostajuće isprave.

Član 15 stav 3 CIM-a uređuje drugu stranu lanca dokumenata. Prevoznik odgovara za posljedice gubitka ili pogrešne upotrebe isprava koje su navedene u tovarnom listu i priložene uz njega ili predate prevozniku. Ispravu čija predaja i veza s pošiljkom nisu utvrđene nije moguće automatski podvesti pod ovo pravilo.

Prema tekstu odredbe, prevoznik ne odgovara ako su gubitak ili šteta nastala pogrešnom upotrebom posljedica okolnosti koje nije mogao izbjeći niti spriječiti njihove posljedice. Zato treba razmotriti konkretne okolnosti, a ne svaki slučaj nestale isprave tretirati jednako.

Naknada je ograničena. Prevoznik ne mora platiti više nego što bi iznosila naknada u slučaju gubitka robe. Član 15 stav 3 time upućuje na gornju granicu koja važi za gubitak robe. Konkretan obračun zahtijeva da se najprije utvrde isprave, posljedica i primjenjiva pravila CIM-a.

Prema članu 15 stav 4 CIM-a, pošiljalac to može zatražiti napomenom u tovarnom listu, a primalac uputom prema članu 18 stav 3 CIM-a. Mogu zahtijevati da lično ili preko zastupnika prisustvuju formalnostima, daju podatke ili provedu postupak. Mogućnost provođenja postupka i plaćanja dažbina dodatno zavisi od propisa države u kojoj se formalnost obavlja. Pošiljalac, primalac ovlašten za davanje upute i njihovi zastupnici pritom ne smiju preuzeti robu u posjed.

Ako pošiljalac odredi mjesto na kojem postupak zbog važećih propisa nije moguć ili propiše neizvodljiv postupak, prevoznik prema članu 15 stav 5 CIM-a postupa na način koji smatra najpovoljnijim za ovlaštenu osobu. O preduzetim mjerama mora obavijestiti pošiljaoca.

Ako je pošiljalac preuzeo plaćanje carine, prevoznik prema stavu 6 može provesti carinski postupak tokom prevoza ili na odredištu. Ako primalac ne preuzme tovarni list u roku koji propisi na odredištu određuju, stav 7 dopušta prevozniku da postupi prema stavu 5. Ova pravila uređuju određene situacije i ne dopuštaju postupak koji propisi mjerodavne države zabranjuju.

U sporu često odlučuje šta je poslano, kada i kome. Sačuvajte CIM tovarni list, popis priloga i verzije isprava koje su stvarno predate. Evidencija slanja, potvrde prijema i poruke o kasnijim izmjenama dopunjuju taj slijed.

Za upravni postupak sačuvajte napomene u tovarnom listu, upute, zahtjeve nadležnih organa i odgovore. Zabilježite ko je trebao provesti formalnost, na kojem mjestu i prema kojem postupku. Tako se konkretne upute mogu uporediti s mogućnostima iz člana 15 st. 4 do 7 CIM-a.

Ako se traži naknada štete, odvojite posljedicu od uzroka. Navedite konkretno kašnjenje, dodatnu obradu ili drugu smetnju koja je navodno nastala zbog dokumenta koji nedostaje, netačan je ili izgubljen. Hronologija pomaže u procjeni stava 2 ili 3, ali ne zamjenjuje dokaz njihovih uslova.