Evropska komisija opisuje carinski provoz kao carinski postupak za kretanje robe između carinskih područja ili između dvije tačke u jednom carinskom području preko drugog carinskog područja. Pod uslovima tog postupka carine, porezi i mjere trgovinske politike mogu se privremeno obustaviti. Carinjenje se zbog toga može obaviti na odredištu, a ne na mjestu ulaska u carinsko područje.
Za preduzeća je najvažnija organizaciona posljedica da granica nije automatski mjesto na kojem se završavaju sva carinska pitanja. Prije polaska treba znati koji se postupak primjenjuje, koji su podaci potrebni i ko dokazuje otvaranje ili završetak postupka. Evropska komisija razlikuje, između ostalog, Unijski i zajednički provoz. Konkretan postupak zavisi od rute, statusa robe i uključenih carinskih područja.
Carinske dokumente treba povezati s transportnim dokumentima preko jedinstvene oznake pošiljke. U transportnom spisu treba čuvati korišteni opis robe, račun, pakirnu listu, potrebne dozvole ili dokaze, carinsku referencu i komunikaciju s carinskim agentom. Dokumenti potrebni u pojedinačnom slučaju zavise od robe, porijekla, odredišta i postupka.
Uredba (EU) br. 952/2013 uspostavlja Carinski zakonik Unije. Ona daje evropski okvir, ali ne zamjenjuje provjeru primjenjivih pravila i konkretnog postupka. Ako je položaj nejasan, carinsku odgovornost treba razjasniti prije polaska.