Nadležnost suda u CMR sporu: sporazum, poslovnica i mjesto isporuke

Kod međunarodnog prevoza prema CMR-u nadležnost suda može odlučiti u kojoj će se državi voditi spor o vozarini, šteti ili predaji robe. Član 31 CMR-a ograničava izbor suda na određene povezne tačke i dopušta sporazum stranaka samo u tom okviru.

Prije podnošenja tužbe odvojeno treba utvrditi sjedište tuženog, relevantnu poslovnu jedinicu, mjesto preuzimanja robe i predviđeno mjesto isporuke. Klauzula u transportnom nalogu ne daje automatski odgovor ako su njen nastanak ili domet nejasni.

Ovaj članak obrađuje nadležnost suda i paralelne postupke prema članu 31 CMR-a. Zastara, arbitražni sporazumi prema članu 33 CMR-a i mjerodavno materijalno pravo ovdje se samo razgraničavaju, a ne obrađuju u cijelosti.

Član 31 stav 1 CMR-a primjenjuje se na sporove iz prevoza na koji se Konvencija odnosi. Tužilac u pravilu može izabrati samo sudove države ugovornice koji su tamo navedeni. Drugi sudovi su prema tekstu odredbe isključeni, osim ako su stranke sklopile dopušteni sporazum.

Ovo pravilo uređuje međunarodnu nadležnost. Ono samo po sebi ne odlučuje o odgovornosti, visini potraživanja ili zastari. Oblast o CMR-u i ugovoru o prevozu daje pregled ugovora i područja primjene.

Za konkretan spor treba utvrditi države ugovornice, uloge stranaka i pojedina mjesta prevoza. Tek tada se može ocijeniti da li odabrani sud ulazi u okvir člana 31 CMR-a.

Bez posebnog sporazuma član 31 stav 1 tačka a CMR-a prvo upućuje na državu u kojoj tuženi ima prebivalište ili sjedište. Relevantna može biti i podružnica ili poslovnica preko koje je zaključen ugovor o prevozu.

Član 31 stav 1 tačka b CMR-a dodatno upućuje na državu u kojoj je roba preuzeta ili u kojoj se nalazi predviđeno mjesto isporuke. Ove poveznice ne obuhvataju svaku tačku na ruti, nego moraju biti povezane sa ugovorenim prevozom.

Oblast o međunarodnom prevozu robe povezuje ova mjesta sa tovarnim listom, rutom i ugovornim odnosima. Kod odluke o tužbi svaku poveznicu treba potkrijepiti konkretnim dokumentom.

Član 31 stav 1 CMR-a dopušta strankama da ugovore određene sudove države ugovornice. Klauzula zato treba navesti više od same države. Treba odrediti sud ili dovoljno odredivu nadležnost, a dokumenti i komunikacija moraju pokazati da je saglasnost zaista postignuta.

U odluci 7 Ob 150/19p od 22. januara 2020. austrijski Vrhovni sud je naveo da klauzula o isključivoj nadležnosti ne može jednostavno ukloniti sve sudove navedene u članu 31 stav 1 CMR-a. Dodatni izbor suda nije samo zbog toga nevažeći. Zato treba pažljivo pročitati sadržaj i dejstvo klauzule.

CMR ne uređuje iscrpno formu sporazuma. Za formu može zato biti važno pravo suda pred kojim se postupak vodi. U Evropskoj uniji posebno treba uzeti u obzir član 25 Uredbe Brisel Ia. Klauzula u računu ili općim uslovima poslanim nakon zaključenja ugovora ne dokazuje automatski saglasnost.

Nije svaka poslovnica tuženog dovoljna za nadležnost prema članu 31 stav 1 tačka a CMR-a. Relevantna poslovnica mora biti uključena u zaključenje ugovora o prevozu. Vezu između te poslovnice i zaključenja ugovora treba konkretno dokazati.

Transportni nalog, e-mailovi, nalozi za utovar, potvrde, punomoći i podaci o firmi korišteni u trenutku ugovaranja mogu biti važni. Kasnija obrada računa ili opća briga o klijentima sama po sebi ne dokazuje da je ta poslovnica zaključila ugovor o prevozu.

Kod špediterskog naloga treba dodatno razdvojiti ugovorne uloge. Oblast o špediciji i logističkom ugovoru pomaže da se ne pomiješaju ugovorna strana, prevoznik i poslovnica koja je učestvovala.

Mjesto preuzimanja je mjesto na kojem prevoznik preuzima robu za prevoz obuhvaćen ugovorom. Mjesto isporuke je mjesto predviđeno za predaju robe. Oba podatka mogu proizlaziti iz naloga i tovarnog lista, ali se proturječnosti moraju provjeriti u cjelokupnom ugovornom odnosu.

Međustanica, mjesto pretovara ili carinska lokacija nisu automatski relevantno mjesto isporuke samo zato što se tamo odvijao dio puta. Odlučujuće ostaje ugovoreno predviđeno mjesto isporuke. Razlike između naloga, tovarnog lista i stvarnog toka treba zabilježiti uz datume i izvor podatka.

Sastavite transportni nalog, tovarni list, dostavnicu, podatke praćenja i komunikaciju o promijenjenoj adresi. Kontrolna lista za transportni ugovor pomaže pri uređivanju mjesta, uloga i klauzula o nadležnosti.

Član 31 stav 2 CMR-a uređuje situaciju u kojoj je postupak o istom sporu pokrenut pred sudom nadležnim prema stavu 1 ili je taj sud već donio odluku. Nova tužba između istih stranaka o istoj stvari u pravilu se tada ne treba podnijeti.

Stranke i predmet spora moraju se međusobno uporediti. Samo preklapanje transportne rute ili slična vrsta štete nisu dovoljni. Postupak nije automatski isključen ni kada se prva odluka ne može izvršiti u državi u kojoj se podnosi nova tužba.

Sačuvajte prvu tužbu, predmet spora, dokaze o dostavi, eventualnu odluku i podatke o izvršenju. Tako se može izbjeći pokretanje drugog postupka bez provjere dejstva prvog.

Za provjeru nadležnosti obično nije dovoljna jedna klauzula. Sačuvajte transportni nalog, potvrdu, tovarni list, opće uslove, podatke o utovaru i isporuci, adrese firmi i komunikaciju o izmjenama. Dokumenti moraju biti jasno povezani sa konkretnom pošiljkom.

Napravite kratku hronologiju. Ko je s kim zaključio ugovor o prevozu? Koja je poslovnica učestvovala? Gdje je roba preuzeta i koje je mjesto isporuke bilo predviđeno? Da li je klauzula poslana nakon zaključenja ugovora ili je adresa kasnije promijenjena?

Kod štete na robi nadležnost i čuvanje dokaza ne treba miješati. Upute za čuvanje dokaza o šteti na robi pomažu kod fotografija, primjedbi i dokumenata o predaji. Pitanje nadležnosti je odvojeno, iako se mogu koristiti isti dokumenti.

Smatrati svaki sud na ruti nadležnim: Član 31 CMR-a navodi određene poveznice. Proizvoljna međustanica nije dovoljna.

Izabrati poslovnicu bez ugovorne veze: Poslovnica mora učestvovati u zaključenju ugovora o prevozu.

Primijeniti isključivu klauzulu bez provjere: Vrhovni sud razlikuje nedopušteno isključenje sudova iz člana 31 od dodatnog izbora suda.

Smatrati kasnije opće uslove saglasnošću: Stvarni sporazum i primjenjivi formalni uslovi moraju biti dokazani.

Pomiješati mjesto preuzimanja i mjesto isporuke: Svako mjesto ima posebnu funkciju i utvrđuje se iz ugovornih dokumenata.

Pokrenuti drugi postupak bez poređenja prvog spisa: Treba provjeriti stranke, predmet i izvršivost odluke.

Najprije sačuvajte kompletan ugovorni i transportni spis. Označite sjedišta i poslovnice stranaka, zaključenje ugovora, mjesto preuzimanja, predviđeno mjesto isporuke i svaku klauzulu o nadležnosti. Zabilježite koji dokument potvrđuje svaku tačku.

Zatim provjerite moguće sudove prema redoslijedu iz člana 31 CMR-a i uporedite klauzulu sa obaveznim poveznicama. Ako postupak već traje, treba provjeriti i predmet spora i izvršivost odluke.

Ako su dokumenti proturječni, ako ima više ugovornih strana ili postoji rizik paralelnih postupaka, transportni spis treba pravovremeno pravno pregledati. Tako se sljedeći koraci mogu zasnovati na stvarnom zaključenju ugovora i dokazivim mjestima.